Trombocitopenija
Trombocitopenija označava smanjeni broj trombocita, poznatijih kao krvnih pločica, u krvi. Trombociti ili krvne pločice sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi. U jednom mikrolitru krvi obično se nalazi između 150 000 i 350 000 trombocita. Broj trombocita ispod 150 000 obično se naziva trombocitopenija. Ipak, simptomi se uglavnom javljaju tek kada broj trombocita padne ispod 30 000 a najčešće tek kada je broj trombocita niži od 10 000.
Uzroci trombocitopenije najčešće su smanjena proizvodnja trombocita u koštanoj srži, “zaustavljanje” trombocita u uvećanoj slezeni i povećano razaranje ili potrošnja trombocita.
Poremećaji proizvodnje trombocita mogu biti naslijeđeni ili stečeni. Naslijeđena trombocitopenija puno je rjeđa od stečene i pojavljuje se ili kao izolirani poremećaj ili u sklopu različitih sindroma. U tim slučajevima trombocitopenija se manifestira već od djetinjstva.
Puno je češća stečena trombocitopenija koja se javlja kako u dječjoj ali još češće u odrasloj dobi i najčešće se radi o posljedici različitih bolesti i stanja a ne o izoliranoj bolesti.
Kod bolesnika sa trombocitopenijom najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i učiniti detaljan klinički pregled. Potom je potrebno izvaditi krv kako bi se odredio broj trombocita i učiniti periferni razmaz krvi kako bi se mikroskopom utvrdio izgled trombocita. U rjeđim slučajevima naposljetku je potrebno učiniti i punkciju koštane srži kako bi se ustanovio eventualni poremećaj proizvodnje trombocita.
Kad se ustanovi trombocitopenija, najprije je potrebno ustanoviti radi li se o pseudotrombocitopeniji tj. lažnoj trombocitopeniji. Radi se o činjenici da se u uobičajenim epruvetama za vađenje krvi kod određivanja krvne slike nalazi tzv. EDTA antiokoagulans koji može urokovati sljepljivanje trombocita i na taj način pokazati lažno niži broj trombocita nego što doista jest.
Prema tome kod utvrđivanja trombocitopenije potrebno je najprije isključiti pseudotrombocitopeniju vađenjem krvi u epruveti sa drugim antikoagulansom koji ne uzrokuje sljepljivanje trombocita.
Ako se i tada utvrdi smanjeni broj trombocita tada je potrebno utvrditi koji bi mogao biti uzrok tome.
Najčešće se radi o bakterijskim ili virusnim infekcijama koje mogu uzrokovati prolazno smanjenje broja trombocita. Izlječenjem infekcije najčešće se “oporavlja” i broj trombocita te nisu potrebne specifične metode liječenja osim praćenja broja trombocita u kraćem periodu po izlječenju infekcije.
Osim infektivnih oboljenja vrlo česti uzrok trombocitopenije su različiti lijekovi. Popis lijekova koji mogu uzrokovati smanjeni broj trombocita je je dosta dugačak a uključuje i brojne biljne pripravke i lijekove koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta. No, kod sumnje da bi lijek mogao biti uzrokom trombocitopenije treba najprije isključiti sva moguća druga stanja koja mogu uzrokovati trombocitopeniju a tek potom razmišljati o isključenju određenog lijeka iz terapije. Nikako nije preporučljivo samoinicijativno prestati uzimati lijekove, pogotovo ako se radi o kroničnoj terapiji, već je svakako nužna pažljiva konzultacija sa liječnikom.
Posebna skupina lijekovi koji uzrokuju trombocitopeniju su kemoterapeutici, lijekovi koji se koriste kod liječenja malignih bolesti. Takvi lijekovi vrlo često uzrokuju smanjenje broja trombocita do vrijednosti ispod 20000 ili čak 10000, stoga je kod tih bolesnika potrebno redovito praćenje krvne slike te nadoknada trombocita koncentratima trombocita u slučaju izrazito niskih vrijednosti ili značajnog krvarenja u kožu ili sluznice. Također je moguća pojava trombocitopenije kao posljedica upotrebe lijeka koji se zove heparin. Heparin je lijek koji sprječava zgrušavanje krvi i koristi se najčešće za prevenciju ili liječenje tromboza. S obzirom da se taj lijek najčešće koristi u bolničkim uvjetima i dijagnoza heparinom inducirane trombocitopenije se najčešće postavlja u već hospitaliziranih bolesnika te se može na vrijeme reagirati isključivanjem heparina iz daljnje terapije i uvođenjem drugih vrsta lijekova.
Potrebno je spomenuti i imunu trombocitopeniju. To je autoimunosna bolest koja uzrokuje smanjenje broja trombocita. Najčešće se liječi primjenom kortikosteroida.
Simptomi i znakovi trombocitopenije mogu biti uvećana slezena koja se može odrediti palpatorno (kliničkim pregledom) ili ultrazvučno. Također je moguće otkriti i uvećanu jetru što može upućivati na kroničnu jetrenu bolest što može biti još jedan od razloga trombocitopenije.
Kada je broj trombocita značajno snižen pojavljuje se krvarenje po koži koje se najprije može pojaviti u obliku petehija (sitne crvene točkice koje ne izbljeđuju na pritisak) i najčešće se naprije javljaju u području gležnjeva i stopala, potom krvarenje u desni i usnu šupljinu. Veća koža krvarenja u obliku podljeva se nazivaju purpura ili ekhimoza i javljaju se najčešće na nogama ali i drugim dijelovima tijela. Naposljetku, moguće je krvarenje u stolicu, mokraći ili produljeno i obilno menstrualno krvarenje što upućuje na najčešće značajno niži broj trombocita.
Trombocitopenija se liječi ovisno o uzroku. Kako je već rečeno, u određenim stanjima poput infekcija trombocitopenija najčešće spontano prolazi izlječenjem infekcije, kada je uzrok neki od lijekova potrebno je isključiti određeni lijek iz terapije, ako je uzrok autoimuna ili neka druga bolest, trombocitopenija se liječi liječenjem bolesti koja je uzrok tome. U nekim slučajevima potrebna je splenektomija tj. operativno uklanjanje slezene a u određenim slučajevima i nadoknada trombocita koncentratima trombocita. Ozbiljne trombocitopenije najčešće se liječe u bolničkim uvjetima pod nadzorom multidisciplinarnog liječničkog tima.
Ana Nedić,dr.med.